Kako su arhitekti ovisni o građenju i zgradogradnji, to su zanimljiviji primjeri njihovog negrađenja, pogotovo kada je riječ o urbanim parternim uređenjima, javnim prostorima trgova, parkova, riva. Takvi se prostori ne zatvaraju zidovima ni vratima, ne pokrivaju se krovom. Uokviruju se tek promjenom popločenja ili diferencijacijom formalnog jezika, ali nebo iznad njih ostaje njihov jedini strop. Volumetrija kolabira u geometriju.

Trodimenzionalnost se tek stidljivo pomalja iz plošnosti arhitektovoga omiljenog medija: njegovog veličanstva Tlocrta. Iz crteža niču reljefne konture. Utori i izbočenja, poligoni sjena. Zadarska Poljana pape Ivana Pavla II., arhitekta Ante Uglešića, upravo je takav projekt, artikulacija (uvjetno rečeno) jedne urbane praznine.